Ela Kerović - Analiza teksta "Zrno pijeska" V. Podgoreca

„Slobodan je samo onaj koji zna da vlada sobom, koji se ne plaši siromaštva, okova i smrti, koji zna da prkosi  strastima i prezire slavu i počast.“  Horacije

Zrno pijeska sigurno nije umjelo da pročita Horacijeve stihove, ali je znalo da nema cijene i bljeska slave zbog koje može da proda svoju slobodu.

Zrno pijeska je znalo da vlada sobom, pitajući školjku hoće li biti iznad njega nebo plavo? Hoće li ga opet sunce milovati? Hoće li opet šumiti vjetar u onim planinama tamo? Hoće li moći slušati pjesmu beskrajne morske vode? Da li će njegova braća biti opet pored njega?

Zrno pijeska ljepotu vidi u njegovoj goloj zemlji, suncu i vjetru, šapatu palminog lišća i šumu vode.

Zrno pijeska prezire slavu i počasti, raskoš, svjetlost i bljesak školjke i bisere koji se novcem kupuju i bira slobodu koja se ne može kupiti.

Ela Kerović

IZ SLIKOVNICE

Matija Bogojević - Poezija

Čekam i čekam...
(veznici u pjesmi)

Dok se sunčano jutro budi

i bijeli oblaci nebom plove, 

ustaju pospani, vrijedni ljudi,

pa odlaze na poslove svoje.

A u šumarku pored rijeke, 

majka jarebica strpljivo čeka

da se izlijegu njeni ptići, 

pa kuca, ali je kora još meka.

Ni vjetar niti kiša ne smetaju njoj, 

ona pažljivo čuva svoje ptiće, 

jer ona je brižna mati, 

te će svoje ptiće sačuvati.

Ksenija Belada - Poezija

Svijet i mi

Kada bi svijetom vladala ljubav,

a bila izbačena svađa

tada bi naša igra

bila puno ljepša i slađa.

Kada bi svako bio dobar

i zaželio lijepo nešto,

Sunce bi čitavim svijetom

grijalo vrlo vješto.

Kada bi svi imali nadu,

i želju što veću,

uspjeli bi svijetu

približiti sreću.

Relja Čabarkapa - Poezija

Svijet i mi

Ljubavi, sunce drago

da tvoja ruka dirne

tužno srce, okovano

i pakost, mržnja, zlo da mine.

Željo, stijeno tvrda,

probudi se u čovjeku,

ti pomjeraš brda

u svakom novom vijeku.

Dobroto, divna ružo,

dođi, nagonu

što tjeraš nas da pomažemo.

Nado, plamičku u tmini,

slijepom  vid vrati,

vrati svijet koji nije u crnini.

Maša Lekić - Proljeće

       Sa prvim sunčanim danima počele su za pripreme za veliku žurku na livadi. Svi su bili užurbani, ushićeni i nervozni oko toga kako će izgledati i sa kim će plesati. 

         Poznata igračica Cvetka imala je pune ruke posla cijele nedjelje.  Najviše  posla  je imala oko haljine crvene djeteline. Haljina je bila zelena i po njoj posut crveni sjaj kako bi joj opravdala ime ,,crvena djetelina”. Cvetka je mravima šila svjetlucave kapute kako bi se primjetili u mraku. Lale, zvončići i kaćuni, imali su jednostavne ali elegantne haljine.  Skakavac Đole se oko svog odijela nije mnogo pomučio, samo ga je pod rosom oprao. Leptirić Fića je svoja krila ponovo šareno obojio. Bubamara Luba Buba ,,nabacila” је  nove tufne. Bogomoljke, zrikavci i cvrčci glancali su svoja krila. Ljubičica Ljubica svoju haljinu je sama šila, kaže: ,,Hoću da budem posebna i maštovita.”

       Bilo je tu mnogo priprema maštovitih haljina, elegantnih odijela, sjaja i raskoši posvuda. Vila Gorica je prostrla novi zeleni tepih sa šarenim listovima i mirisnim cvijećem. Konačno je stigao glavni gost – proljeće.

       Svi su se sa poštovanjem i ljubavlju naklonili. Cvrčak, nestrpljivac jedan, ne mogavši da izdrži bez svoje pjesme, veselo zapjeva. Pridruži mu se i hor slavuja.

        Žurka je dugo trajala i trajaće, sve do... jeseni.                                                                           

 Maša Lekić

IZ SLIKOVNICE

IZ SLIKOVNICE

IZ SLIKOVNICE

IZ SLIKOVNICE

IZ SLIKOVNICE

IZ SLIKOVNICE

IZ SLIKOVNICE

IZ SLIKOVNICE

DNEVNIK ČITANJA: Ksenija Belada - Hari Poter i kamen mudrosti (1)

Ko želi da zaviri u Dnevnik čitanja Ksenije Belade neka klikne na sličicu

Iva Petrović - Poezija

Tedi

Bijela pufna

zvana Tedi

trči, skače, 

laje, sjedi.

Topli pogled, 

njuška mala, 

drug je pravi, 

nije šala. 

Razigran je, 

šalu želi, 

svakog živog

taj veseli.

U stopu me 

uvjek prati, 

svaku moju 

želju shvati.

On i ja smo

pravi tim. 

Život mi je 

divan s njim!

Klizanje

Na ledu je uživanje
čak i kad je "prosipanje".

Društvo dobro, 
vedrog duha, 
pa klizanje nije muka.

Pirueta, skok, salata, 
majstori smo svog zanata. 

Uz muziku i veselje
imamo i neke želje:
da uz svjetla pozornice
postanemo klizačice
što uspjehe samo nižu 
i na prva mjesta stižu.  


Balerine

Od satena patikice, 
pačke lake
i punđice. 
Balerine mi smo male, 
radost igre upoznale. 

Graciozne, ljupke, mile
kroz naš ples smo izrazile
želje, nade, strepnje, snove...
Sad nas novi korak zove.

Podgorice bravo, bravo

Raste s nama,

sija, prija

Podgoricu volim ja.

Ljubav, znanje, zabavu

svako nađe baš tu.

I kad sija i kad pada

osjeća se snaga grada.

Avionom, drumom, prugom

vraćamo se našem gradu

Podgorice zdravo, zdravo

Najljepša si bravo, bravo.

Relja Čabarkapa - Ispričaću vam nešto o sebi

         Život je stvarno dosadan! Svaki dan isto ime, isto prezime, lice, tijelo, škola... Ali ima on i svojih dobrih trenutaka. Jedan od njih je bio i kad sam se ja rodio. I dalje mi nije jasno zašto sam se toliko bunio i dizao prašinu oko toga.

       Među tim trenucima bila su i moja putovanja, pogotovo moje prvo putovanje. Možete samo misliti šta je to bilo za mene kada sam vidio nešto što nije zaslijepljujuće svijetlo mog televizora ili dvorište moje zgrade.

        Rano sam otkrio svoju ljubav prema čitanju i pisanju. 

        Trebalo je dočekati prvi dan škole. Oči su mi svjetlucale i osmjeh se širio licem. Svašta je trebalo doživjeti!

      Škola mi je puno značila. Pored toga što većina mog znanja potiče iz nje, u njoj sam upoznao i mnogo prijatelja, pravih prijatelja, koji mi uvjek pomažu kada je to potrebno (a i nepotrebno).

    Sve ovo je obilježilo moj život, i drago mi je da sam se rodio baš kao ja: Relja Čabarkapa. 

   Relja   Čabarkapa                                                                                                                                   

Ishak Alivodić - Ispričaći vam nešto o sebi

26.5. 2002. godine rodila se mamina maza. Sramota me je da kažem, ali - to sam ja.
       Mamu sam uvjek najviše volio, pa kada me neko pita čiji sam, govorio sam ,,mamin", sve dok nisam shvatio da u takvim situacijama treba da kažem ime i prezime mog tate. 
       Dok sam bio mali za biljeg sam govorio gibelj, za helikopter - lopter, a za krpu - prka. 
       Kad sam bio u Grčkoj, bio sam vodič našim kumovima, mami, tati, bratu i sestri, pa smo se izgubili. Odnosno, ja sam se izgubio, pa smo bili prinuđeni da pitamo za put.
       Stvoren sam za "gluposti" i šalu. To sam ja - Ishak Alivodić.


     Ishak Alivodić

Ksenija Belada - Ispričaću vam nešto o sebi

     Neki su lijepi i razmaženi, neki tvrdoglavi i bezobrazni, ali ima jedna gospođica kojoj nisu ni do koljena. Brbljiva, pametna, brbljiva, simpatična, brbljiva, brbljiva, pristojna i brbljiva. E, to sam ja!
         Baš mi divno klize prsti preko onih žica od gitare, a tek lopta! Odbojkaška lopta kao da je stvorena za mene! Kako vama ide matematika? Ne znam za vas, ali ja sam rođena sa brojevima u glavi. Kad smo kod brojeva, sad nešto razmišljam - koliko sam pročitala knjiga? Šezdeset tri ili šezdeset četiri? Nisam sigurna.
         I tako fino razmišljam o onim pjesmama koje sam juče slušala, ali... Ma stvarno?! Zar ni jedna misao nije savršena?! U svaku moraju da uđu te dvije prepredene lisice! Da vidite kakve su! Znate li ko su one? To su vam, dragi moji, moje sestre. Znam, znam... Zadržite komentare za sebe! One su, pored lukavih, prepredenih lisica, atomske bombe koje mi išaraju i unište sve radove i crteže! Jedino u čemu se slažemo je pričanje - pričaj, pričaj, pričaj, pričaj, a onda melji, melji, melji, melji!
        Nego, ovo ja sada pričam i meljem, a tako mogu do sjutra. Da vas ja lijepo pozdravim, pa da se vratim školi.

 Ksenija Belada