среда, 16. октобар 2013.
уторак, 8. октобар 2013.
недеља, 6. октобар 2013.
субота, 5. октобар 2013.
понедељак, 30. септембар 2013.
Ela Kerović - Analiza teksta "Zrno pijeska" V. Podgoreca
„Slobodan je samo onaj koji zna da vlada sobom, koji se ne plaši siromaštva, okova i smrti, koji zna da prkosi strastima i prezire slavu i počast.“ Horacije
Zrno
pijeska sigurno nije umjelo da pročita Horacijeve stihove, ali je znalo da nema
cijene i bljeska slave zbog koje može da proda svoju slobodu.
Zrno
pijeska je znalo da vlada sobom, pitajući školjku hoće li biti iznad njega nebo
plavo? Hoće li ga opet sunce milovati? Hoće li opet šumiti vjetar u onim
planinama tamo? Hoće li moći slušati pjesmu beskrajne morske vode? Da li će
njegova braća biti opet pored njega?
Zrno
pijeska ljepotu vidi u njegovoj goloj zemlji, suncu i vjetru, šapatu palminog
lišća i šumu vode.
Zrno
pijeska prezire slavu i počasti, raskoš, svjetlost i bljesak školjke i bisere
koji se novcem kupuju i bira slobodu koja se ne može kupiti.
Ela Kerović
петак, 27. септембар 2013.
среда, 25. септембар 2013.
Matija Bogojević - Poezija
Čekam i čekam...
(veznici u pjesmi)
Dok se sunčano jutro budi
(veznici u pjesmi)
Dok se sunčano jutro budi
i bijeli oblaci nebom plove,
ustaju pospani, vrijedni ljudi,
pa odlaze na poslove svoje.
A u šumarku pored rijeke,
majka jarebica strpljivo čeka
da se izlijegu njeni ptići,
pa kuca, ali je kora još meka.
Ni vjetar niti kiša ne smetaju njoj,
ona pažljivo čuva svoje ptiće,
jer ona je brižna mati,
te će svoje ptiće sačuvati.
Ksenija Belada - Poezija
Svijet i mi
Kada bi svijetom vladala ljubav,
a bila izbačena svađa
tada bi naša igra
bila puno ljepša i slađa.
Kada bi svako bio dobar
i zaželio lijepo nešto,
Sunce bi čitavim svijetom
grijalo vrlo vješto.
Kada bi svi imali nadu,
i želju što veću,
uspjeli bi svijetu
približiti sreću.
Relja Čabarkapa - Poezija
Svijet i mi
Ljubavi, sunce drago
da tvoja ruka dirne
tužno srce, okovano
i pakost, mržnja, zlo da mine.
Željo, stijeno tvrda,
probudi se u čovjeku,
ti pomjeraš brda
u svakom novom vijeku.
Dobroto, divna ružo,
dođi, nagonu
što tjeraš nas da pomažemo.
Nado, plamičku u tmini,
slijepom vid vrati,
vrati svijet koji nije u crnini.
Maša Lekić - Proljeće
Sa prvim sunčanim danima počele su za pripreme za veliku žurku na livadi. Svi su bili užurbani, ushićeni i nervozni oko toga kako će izgledati i sa kim će plesati.
Poznata igračica Cvetka imala je pune ruke posla cijele nedjelje. Najviše posla je imala oko haljine crvene djeteline. Haljina je bila zelena i po njoj posut crveni sjaj kako bi joj opravdala ime ,,crvena djetelina”. Cvetka je mravima šila svjetlucave kapute kako bi se primjetili u mraku. Lale, zvončići i kaćuni, imali su jednostavne ali elegantne haljine. Skakavac Đole se oko svog odijela nije mnogo pomučio, samo ga je pod rosom oprao. Leptirić Fića je svoja krila ponovo šareno obojio. Bubamara Luba Buba ,,nabacila” је nove tufne. Bogomoljke, zrikavci i cvrčci glancali su svoja krila. Ljubičica Ljubica svoju haljinu je sama šila, kaže: ,,Hoću da budem posebna i maštovita.”
Bilo je tu mnogo priprema maštovitih haljina, elegantnih odijela, sjaja i raskoši posvuda. Vila Gorica je prostrla novi zeleni tepih sa šarenim listovima i mirisnim cvijećem. Konačno je stigao glavni gost – proljeće.
Svi su se sa poštovanjem i ljubavlju naklonili. Cvrčak, nestrpljivac jedan, ne mogavši da izdrži bez svoje pjesme, veselo zapjeva. Pridruži mu se i hor slavuja.
Žurka je dugo trajala i trajaće, sve do... jeseni.
Maša Lekić
DNEVNIK ČITANJA: Ksenija Belada - Hari Poter i kamen mudrosti (1)
Ko želi da zaviri u Dnevnik čitanja Ksenije Belade neka klikne na sličicu
Iva Petrović - Poezija
Tedi
Bijela pufna
zvana Tedi
trči, skače,
laje, sjedi.
Topli pogled,
njuška mala,
drug je pravi,
nije šala.
Razigran je,
šalu želi,
svakog živog
taj veseli.
U stopu me
uvjek prati,
svaku moju
želju shvati.
On i ja smo
pravi tim.
Život mi je
divan s njim!
Klizanje
Na ledu je uživanje
čak i kad je "prosipanje".
Društvo dobro,
vedrog duha,
pa klizanje nije muka.
Pirueta, skok, salata,
majstori smo svog zanata.
Uz muziku i veselje
imamo i neke želje:
da uz svjetla pozornice
postanemo klizačice
što uspjehe samo nižu
i na prva mjesta stižu.
Balerine
Od satena patikice,
pačke lake
i punđice.
Balerine mi smo male,
radost igre upoznale.
Graciozne, ljupke, mile
kroz naš ples smo izrazile
želje, nade, strepnje, snove...
Sad nas novi korak zove.
Podgorice bravo, bravo
Raste s nama,
sija, prija
Podgoricu volim ja.
Ljubav, znanje, zabavu
svako nađe baš tu.
I kad sija i kad pada
osjeća se snaga grada.
Avionom, drumom, prugom
vraćamo se našem gradu
Podgorice zdravo, zdravo
Najljepša si bravo, bravo.
Пријавите се на:
Постови (Atom)